Glazbeni festival "Zlatne žice Slavonije" Požega 2010

Gledao sa zabavnu večer u petak na HTV+ i sinoć tamburašku večer. Opći dojam vrlo dobar.
Najbolja pjesma mi je sa tamburaške večeri od "Lola" a u Večeri "Pjesme i vina" bez premca je "Prva liga" i pjesma "Dar", već ih vidim kao buduće pobjednike.

Odličan festival, sve pohvale ali pobijediti je trebala Prva liga i Dumančić, drugi Stavros a treći Slavonija band! Znam o ukusima se ne raspravlja.....pobijedile su najbolje pjesme i to je najbitnije!

Usporite Savu od Denisa i Prve lige je za mene pobjednica; dugo nije bilo tako lijepe pjesme!!!!

Svim ucesnicima i vodstvu festivala "Zlatne zice slavonije" puno uspjeha u nastupima i radu, a najvise NASEM _Mirku_.
Uprava
CroMOT"Jastreb"
Zürich

Vrlo dobar, pače, odličan festival. U tamburaškoj mi je najbolji Ćiro Gašparac, a u zabavnoj "Prva liga" i pjesma "Dar".
Pozdrav Valpovčanima!

Srdačan pozdrav,
Evo vidim da se brišu komentari sa knjige gostiju!!!
Zar se nezove festival (Zlatne Žice Slavonije)? Večer pjesme i vina nema niti sa ni jednom pjesmom veze sa Slavonijom i njenim običajima. Svaka čast raznim izvođačima ali bi (Članovi festivalskog odbora) morali znati zbog čega su u (odboru) a ne samo primiti bilo koje pjesme samo zbog nekih poznatih imena da se popuni album (CD). Ako žele svoje skladbe promovirati na festivalu pa neka bude i tema o Slavoniji!!!
Trebamo čuvati naše običaje i tradiciju jer ovim putem nama Slavonija umire !!!
Pozdrav od Baje iz Požeškog kraja

Prva liga i Leteći odred sa pjesmom Usporite Savu apsolutni su hit prošlogodišnjeg festivala!

Preslušala sam sve pjesme sa Večeri pjesme i vina i najviše mi se dopala "Prva liga" i pjesma "Dar". Mislim da je zasluženo na broju jedan na CD-u.
Ima još par vrlo lijepih pjesama.

Puno sreće svim natjecateljima, a ponajviše Katarini Grujo i Antoniji Šoli..

Selo Karanac odiše ugođajem nekih davnih, prošlih vremena u kojima je svaka kuća imala svoju priču koja se polako prenosila s koljena na koljeno zadržavajući izvornost i stil života daleko od užurbanosti i vreve gradske sredine. Denis Sklepić odjeven poput pravoga baranjskoga bećara, dočekao nas je na dvorištu svoga gospodarstva s osmjehom na licu, a njegova simpatična supruga i sin odmah su nas osvojili jednostavnošću dobrih domaćina. Cijelo dvorište ovog obiteljskog gospodarstva uređeno je baš kao nekada; konjske zaprege i kola, seoski cvjetnjak uokviren poluciglama, mnoštvo alata za svakodnevnu uporabu, paprike koje se suše na svježem zraku, štala s konjima i naravno ponosni gazda koji nas je uveo u unutrašnjost kuće i pokazao nam kako je baranjski seljak nekada živio. U sobi tkalački stan na kojemu su žene tkale stolnjake i odjeću, starinski krevet na kojemu su narodne nošnje, komoda na kojoj su zapisi i novac iz prošlih vremena i kolijevka za bebu ručno izrađena. Vitrina s ručno izrađenim keramičkim predmetima, miris starine pomiješan s mirisima domaćih proizvoda koje možete vidjeti kamo god pogledate i još mnoštvo toga.

Nismo znali što bismo prvo pogledali, no ipak smo se odlučili za konje. Jahanje ponija bio nam je poseban doživljaj, osobito našoj kćerki koja je zaista uživala. Ubrzo smo, kroz razgovor sa Sklepićem, shvatili zašto se svi turisti rado vraćaju na ovo gospodarstvo. Sjedeći na trijemu imali smo dojam kao da smo zapravo došli kod staroga prijatelja kojeg nismo dugo vidjeli. Dječački šarm i srce bećara, ali i pomno uređenje ovoga gospodarstva obogaćeno romantičnom vožnjom konjskom zapregom, turistička su ponuda kojoj se ne može odoljeti. Ako tome dodamo još i komforan, ali + originalan seoski smještaj za noćenje, bogatu gastro ponudu domaće hrane i autohtonu baranjsku glazbu možemo samo reći; ocjena 5+!